Novi ekonomski model temeljen na filozofiji održivog razvoja koji je kružni za razliku od dosadašnjeg linearnog (proizvodnja (proizvedi) – potrošnja (iskoristi) – otpad (odbaci))
Kod kružnog modela, paradigma “iskoristi i odbaci” zamijenjena je paradigom “rekreiraj način da ponovo upotrijebiš” odnosno stav da otpad ne postoji, već da se sve može ponovo na drugi način upotrijebiti (Zero Waste model).
Osim pretvaranja otpada u resurs, javlja se i paradigma ekonomije dijeljenja (sharing economy) gdje se fokus sa posjedovanja premješta u dijeljenje korištenja (npr. “BlaBlaCar”, “Couchsurfing”) te paradigma zajednice (community) koja se temelji na suradnji u zajedničkom stvaranju, testiranju i učenju.
Temelji se na recikliranju materijala (Recycle), kompostiranju biomaterijala, te popravku, nadogradnji i nalaženju nove upotrebe (Reuse).
Početni 4R koncept (Reduce – Reuse – Recycle – Restore = Reduciraj – Ponovo upotrijebi – Recikliraj – Obnovi) naknadno je proširen u 10R (Refuse – Rethink – Reduce – Reuse – Repair – Refurbish – Remanufacture – Repurpose – Recycle – Recover energy).
Javlja se proces odvajanja otpada kako bi se olakšala reciklaža i kompostiranje, usmjerenost na smanjivanje količine ambalaže, te omogućavanje što više informacija o proizvodu (tehničkom) da mu se produži životni vijek (popravkom, nadogradnjom, novim načinom upotrebe).
Težnja je da se energija u kružnoj ekonomiji dobiva iz obnovljivih izvora energije, te optimalnija uporaba otpadne energije.
Nove tehnologije dobivaju važnu ulogu u kružnoj ekonomiji jer doprinose povećanju produktivnosti u proizvodnji (automatizacijom/AI), otkrivanju novih sirovina, pronalaženju novih načina recikliranja i ponovne upotrebe otpada, optimizacijom potrošnje (personalizacija proizvoda), te optimizacijom potrošnje energije (automatizacija/AI).
Temelj kružne ekonomije je i poštivanje prema prirodi koji se manifestira kroz okrenutost prema rješenjima proizvodnje koji manje zagađuju, korištenje obnovljih izvora energije, ponovnim korištenje sirovina (smanjeno je ponovno iskorištavanje iz prirode), izbjegavanje gomilanja otpada reciklažom.
Bitan faktor uspješnosti primjene novog modela je edukacija koja bi bila temelj za promjenu u načinu razmišljanja i proizvođača i potrošača, te kod svih stvorila osjećaj odgovornosti prema prirodi.
Sve to dovodi do “redizajna proizvoda” koji mora težiti reciklabilnosti, ponovnoj upotrebi, većoj fleksibilnosti u korištenju, mogućnosti popravljanja, rastavljanja, nadogradnje, biti energetski učinkovitiji i siguran za upotrebu, te težiti smanjenju količine ambalaže.
